Hotel Grand

Osoblje hotela od čistačica , konobara, recepcije ma svi su vrlo ljubazni, komunikativni i ugodni !

Nothing really.

Došao je i taj dan – moj odlazak doma na sam Badnjak. U pravo vrijeme. Hotel Grand uvukao mi se pod kožu u protekla dva tjedna. Da sam ostao još malo, vjerojatno bi mi uručili odoru domara i ključeve kotlovnice. Možda bih tako nešto i zaradio, a ne samo trošio tijekom svoga boravka, ha-ha.

Nije ovo mjesto samo za prenoćiti, nego i za osjetiti. Za stati. Za udahnuti. Za biti prisutan. Kako kaže jedna mudrost: “Nije problem doći tu, problem je naći se tu.” A ja mirne duše mogu reći da sam se tu pronašao. Hotel je postao moj drugi dom, a osoblje moja druga obitelj. Zato sam uvjeren da ću se ovamo vraćati s tihom radošću i osjećajem pripadnosti, kao starom prijatelju.

Svakome tko želi malo kulturnog uzdizanja preporučio bih Baščaršiju, Sebilj i Gradsku vijećnicu. Popeti se na vrh Avazova tornja također bi bilo šteta propustiti. Bilo je to najbolje uloženih pet maraka u mom životu! Tko želi, može stati u stope Gavrila Principa i zamisliti da je upravo on hitcem pokrenuo Prvi svjetski rat. Nemojte mi zamjeriti – ja tome nisam mogao odoljeti.

Uz mene su cijelo vrijeme bili i moji vjerni plišani suputnici – Pafnutij, Pipoca i mali PomPom. Ali to je već tema za sljedeću recenziju…

Gle čuda – još jednom sam produžio svoj boravak u Hotelu Grand za nekoliko noći. On za mene ne predstavlja samo toplo sklonište od zime i utočište za poticajnu kontemplaciju; štoviše, osvojio me duh toga mjesta. Toplina, ljubaznost i ona lijepa neusiljenost u obraćanju osoblja djeluju kao da su sačuvani iz vremena kada je gost bio osoba, a ne broj – nešto što se danas, osobito na Zapadu, sve teže nalazi. Ovdje još uvijek živi ona stara gostoljubivost: srdačna, neposredna i iskreno ljudska.

Izgrađen za Zimske olimpijske igre 1984., hotel i danas nosi prepoznatljiv starinski štih: široke hodnike, masivni namještaj i šarmantnu estetiku kasnih 80-ih koja je gotovo nestala iz suvremenih hotela. Restoranska blagovaonica odlikuje se obilnim kontinentalnim doručkom, raznolikom ponudom za sve prehrambene potrebe te vedrim bojama i jednostavnim, pravilnim rasporedom stolova.

A Sarajevo je priča za sebe… Grad koji je izdržao gotovo 1400 dana opsade i pretrpio oko 14 000 žrtava ponovno se podigao, poput ptice feniks, tiho i dostojanstveno. Taj osjećaj postojanosti osjeti se i u Grandu – u fotografijama, razgovorima i pojedinostima koji čuvaju sjećanje i otimaju se zaboravu. Na zidu u kafiću na međukatu izvješen je i zemljovid koji prikazuje raspad Jugoslavije, s označenim bitkama i ranama nastalima zbog velikosrpske agresije. Nadajmo se da ćemo izvući pouke iz toga i nećemo završiti na krivoj strani povijesti.

住宿環境跟視野

Zelo bogata izbira zajtrka - okusne jedi! Prav tako je bilo osebje prijazno in profesionalno.

Nakon što sam tjedan dana putovao iz Novog Zelanda do Hrvatske – 18 000 kilometara, pola svijeta – stigao sam u Sarajevo iscrpljen i pun stresa. Moj prvotni plan bio je ostati samo kratko, ali Hotel Grand pretvorio se u oazu mira i tišine u kojoj sam se napokon mogao opustiti, oporaviti i doslovno raditi na sebi, i tjelesno i duhovno.

Toplina ljudi u hotelu nadjačala je čak i hladnoću sarajevske zime. Ugodna ophođenja i razgovori puni humora s osobljem učinili su da se osjećam kao počasni gost. Prepustio sam se stvaralačkom zanosu i rijetko izlazio van, gotovo poput pustinjaka, odnosno suvremenom digitalnog nomada, pretvorivši svoju sobu u malu ćeliju osame i dragovoljnog izgnanstva. Naravno, ubrzo sam je počeo puniti nezdravim grickalicama – po starom običaju. Vrijeme je za mene stalo. Svijet može čekati.

Ipak, jedne me noći neki neobjašnjivi poriv izvukao van. Avazov toranj, poput svjetionika u mraku, mamio je na istraživanje, ali sam krenuo u drugom smjeru. Ako se ide pješke preko pruge, pored benzinske crpke i kružnog toka, pa niz ulicu Halida Kajtaza, treba prijeći oko 900 metara do čuvene ćevabdžinice Zmaj 2. No, krene li se prečicom prema željezničkom kolodvoru, put se skrati na svega trećinu.

Ta je noć mogla biti kobna za moju malenost. Tek što sam krenuo prečicom, iz mraka je iza mene iskočio neki čovjek. Srce mi je sišlo u petu – mislio sam da ću nadrapati. „Opljačkat će me!”, proletjelo mi je mislima. Izgledao je prijeteće: tamnoput, snažan, s tetovažom iznad obrve. A onda se ispostavilo da je riječ o dobrodušnom migrantu iz Tunisa (odnosno Francuske), izgubljenoj duši poput mene. Sažalio sam se nad njim, počastio ga ćevapima u Zmaju i na kraju smo se sprijateljili. Imam više sreće nego pameti. Nakon što sam izbjegao probleme za dlaku, odlučio sam se nagraditi i neizostavnim grješno slatkim kadaifom.

Cijelo su vrijeme uz mene bili i moji vjerni plišani suputnici – Pafnutij, Pipoca i mali PomPom. Ali to je već tema za sljedeći nastavak ove recenzije…

Şehir merkezine ulaşım yaklaşık 10 Euro tutuyor. yürüyerek ulaşmak biraz zor.
Odaların yenilenmeye ihtiyacı var ve çok küçük. Yatak başlarında elektrik prizi bulunmuyor.Ses izolasyonu yeterli değil koridorda konuşulanlar odanın içinde gibi

Na povratku kući s drugog kraja svijeta sletio sam u Sarajevo s misijom osobnog poboljšanja. Umoran, iscrpljen, s oštećenom prtljagom, ispražnjenih baterija i na izmaku snaga, došao sam izvorno na nekoliko noći… a na kraju ostao više od dva tjedna u Hotelu Grand. Zato će ovo biti vrlo neobičan pothvat: serija od četiri uzastopne recenzije. Trebalo ih je biti pet, ali rok za prvu sam, nažalost, prespavao. Eto, ako Booking ovo preživi, i ja ću.

Da se razumijemo – 30 eura za noćenje s doručkom prava je pljačka. U smislu: ja pljačkam hotel! Takvu cijenu, zahvaljujući Genius popustu treće razine, ne možete naći nigdje u RajvoSa. Soba je bila prostrana, udobna i u retro stilu. Vidi se da je hotel izgrađen uoči Zimskih olimpijskih igara 1984. Pogled je bio izvanredan – barem onih dana kad magla i smog nisu obavili grad na Miljacki. Većinu vremena ne bih vidio ni djelić Avazovog tornja, visokog 170 metara, nasuprot hotela. Doručak je bio raskošan i raznolik (švedski stol), a slastice iz kućne radinosti toliko dobre da je malo nedostajalo da moram kupiti šire hlače prije povratka kući.

Osoblje je posebna priča. Od sobarica, konobara i kuhara do recepcionara – malo po malo toliko su mi prirasli srcu da ih smatram svojom proširenom obitelji.

Položaj hotela je odličan: samo 800 metara od željezničkog kolodvora i 1000 od autobusnog, a između njih – ćevapćinica Zmaj. Kud ćeš bolje! Postoji, doduše, i jedna prečica, ali o tome u sljedećoj recenziji. Do središta grada i Baščaršije ima nešto više od 3 km, pješice ili tramvajem. Spustite se nizbrdo Ulicom Halida Kajtaza uz Američko veleposlanstvo, skrenite lijevo u Ulicu Zmaja od Bosne pa nastavite Obalom Kulina bana. U blizini su i dva velika muzeja – Povijesni i Zemaljski – kao i trgovački centar Importanne. A moje omiljeno mjesto u Sarajevu već više od deset godina ostaje restoran Sedef, s ljubaznim i velikodušnim domaćinima te izvornim bosanskim specijalitetima. Da prste poližeš!

Ljubazno osoblje, komforan smještaj ,odnos cijena-usluga, gratis upgrade sobe.